O Žarku Lauševiću
Verujem da svi znate kakva je glumačka veličina bio naš Žarko, kao i koliko je voleo svoj poziv i negde, nakon događaja na koje je bio nateran u svom životu, jedva čekao da se vrati na glumačko tle voljene zemlje.
Bio je čovek velikog srca i otvorene duše za svakog ko mu se obratio za pomoć. Kolege su ga obožavale jer je bio pravi prijatelj, učitelj, pomoćnik, neko ko im je pomogao da se penju na "daske koje život znače" krupnim koracima.
Njegove uloge bile su duboke, dramske, karakterne, kvalitetne, zapažene. Da, verujem da iz svega ovoga naslućujete i tu veliku reč- maestralne.
Pored svih nagrada i priznanja, među kojima i Zlatna arena, Sterijina nagrada i nagrada Zoran Radmilović, uloga koje su voljene i rado gledane, bio je "samo čovek". Onaj koji je preživeo nekoliko režima, bio guran i odbacivan, osuđen zbog krivičnog dela koji je 1993. godine počinio u samoodbrani. Mnogi su ga nakon tog zločina marginalizovali.
Ovom prilikom zaista ne želim da ulazim u detalje koji se tiču ubistva koje je počinio, primoran da odbrani sebe i brata, jer niti sam sudija, niti se sećam tog događaja (a kako bih i mogla, imala sam nepune 3 godine), a i ne znam ni koliko bi bilo primereno budući da on više nije živ, Ipak, ono što bih volela da istaknem vezano za taj događaj jeste njegov bol u duši, koji mu nakon svih tih i propratnih dešavanja i kazni, nije dao da nastavi sa životom već se uvek osećao krivim, nemirnim... Sve ovo je opisivao u svojim sjajnim knjigama, od kojih mi je omiljena "Dan prođe-godina nikad". Valjda bi se to moglo primeniti i na njegov talenat "Život prođe, talenat i ljubav nikad".
Nakon svih tih događaja koje je trebalo preživeti i ostati iole normalan, otišao je u Njujork, gde je proveo određeni vremenski period, najverovatnije duhovno se preispitujući, ali i radeći razne poslove koji nisu u njegovom rangu, samo da bi preživeo. A za sve to vreme- na duši mu je bila samo jedna želja- vratiti se ponovo u glumačke cipele.
Srećom, priča je završena pozitivnim ishodom, budući da se Žarko nakon svega toga vratio i ponovo, proširio domen glumačkih granica. Usledila su ostvarenja "Smrdljiva bajka", "Koreni", "U ime naroda", "Aleksandar od Jugoslavije", "Vreme zla", "Heroji Halijarda" i druga.
Kada govorimo o njegovim ulogama, naravno, moramo spomenuti i njegova prethodna ostvarenja, a to su: "Progon", "Direktan prenos", "Igmanski marš", "Dani AVNOJ-a", "Šmeker", "Sivi dom", "Svečana obaveza", "Oficir sa ružom", "Vuk Karadžić", "Braća po materi" i druga,
Po našem mišljenju, njegova najmaestralnija uloga, bila je u "Boj na Kosovu", a insert pogledajte na ovom linku, gde je fantastičnim replikama zapravo pokazao i svoj privatni stav- ljubav prema Srbiji, zemlji koja, kako govori u svojoj replici, "nije šaka pirinča".
Nažalost, Žarko nas je posle kraće i teže bolesti, napustio 15.11.2023. godine, i time ostavio veliku prazninu u srcima svojih fanova.
O njemu možemo pričati na ovaj ili onaj način, svako gleda iz nekog svog ugla. Ipak, Žarko je svoj greh nosio čitavog života u svakom trenutku, a zbog toga nikada nije imao unutrašnjeg mira. Nadamo se da, sada, tamo gore, ipak ima mir rajskog naselja i da je njegova duša oslobođena od svega toga što ga je u ovom životu mučilo.
ŽARKO, HVALA TI I SLAVA TI! Za sve nas koji te volimo-legende kao ti nikada ne umiru. Putuj s anđelima do rajskog naselja mirno, najzad slobodne duše. ČUVAMO TE!
Ekipa sajta i bloga "Filmska priča" mesec decembar 2023. godine, posvećuje Žarku Lauševiću, a naš plan objava u vidu omaža bardu našeg glumišta pogledajte ovde.